petak, 26. veljače 2016.

Radovi u basti u martu-KORISNI SAVJETI...


Posle duge i hladne zime najzad su nam stigli lepši dani, koji nas mame da više vremena provodimo napolju i ponešto uradimo u bašti. Tokom marta radove u bašti potrebno je prilagoditi čestim promenama vremena kako osetljive biljke ne bi stradale.


Rano rascvetanim lukovicama, kao što su krokusi, lale, visibabe i narcisi odsecite precvetale cvetove i nađubrite biljke. 

Drvenaste biljke koje ste tokom zime zaštitili od mraza redovno prozračujte povremeno skidajući materijale za zaštitu, ali ih nemojte sasvim ukloniti, jer opasnost od mrazeva još postoji. 

Sa biljaka koje ste povezali da ih ne bi vetar ili snežni pokrivač polomio uklonite konopce. 

U martu se orezuju žbunovi i trajnice koje ne cvetaju tokom proleća, a u prethodnoj godini su imale bujan rast.

Pođubrite zemlju oko grmova biljaka, a đubrivo nanesite na rastojanju od 25 do 30 cm od korena. Početak marta je idealan za uzimanje reznica. Orežite puzavice, klematis, gliciniju, orlove nokte... 

Grabuljama odstranite ostatke prošlogodišnjih sadnica, a zatim taj deo prekopajte, usitnite grumenje zemlje i dodajte neko organsko đubrivo. 

Najpovoljnije vreme za setvu trave su mart i april. Posle setve, u zemlju ugrabuljajte seme i povaljajte valjkom. 

Povaljani teren se zaliva tako da semenu omogućite dobar kontakt sa zemljom. Ukoliko je travnjak već formiran, u martu ga obilno pođubrite, a kasnije samo u manjim količinama.

Vreme je za sadnju i orezivanje ruža. Floribunde i čajevke orežite na visinu od 20 do 30 cm da bi se cvetovi formirali na mladim izdancima. Ruže penjačice i grmolike ruže cvetaju jednom godišnje i samo ih povremeno proređujte. Na penjačicama koje cvetaju u više navrata potrebno je prekratiti bočne izdanke za trećinu. 

Grmolike ruže koje imaju nekoliko cvetanja godišnje proredite potpunim uklanjanjem dela izbojaka, dok ostale skratite za trećinu. Obavezno uklonite sve bolesne, suve, iskrivljene i slabašne grane. Ako je sredina ruže previše zagušena, odrežite i pojedine zdrave grančice da biste je oslobodili i dali joj vazduha. Režite odmah iznad zatvorenog pupoljka na izdanku, a sve preostale izdanke skratite za trećinu.

Sada je krajnje vreme za setvu semena u klijalištima. U posude stavite zemlju, poređajte seme i sabijte ga drvenom daskom, pa ga pokrijte slojem peska ili zemlje. Seme oprezno zalivajte prskalicom. Sandučiće sa zasejanim semenom držite na svetlom i toplom mestu, najbolje na prozoru. 



Za visoku vlažnost vazduha i temperaturu potreban je stakleni poklopac koji svakodnevno skidajte na pet minuta, radi provetravanja. Ukoliko ste setvu obavili u januaru ili početkom februara, iznikle biljčice presadite u zasebne saksije. Sredinom marta posejte seme dragoljuba, tunbergije i mirisnog graška u saksije. Saksije prekrijte tankim slojem zemlje. U maju ih možete preneti na otvoreno što će doprineti da biljke ranije procvetaju.

Tokom marta presadite saksijsko cveće. Biljke je neophodno presaditi ako je koren izašao van saksije. Cvetnice se presađuju u za broj veću saksiju, a zelene biljke u za dva broja veću. Čak i ako je saksija dovoljno velika potrebno je da promenite površinski sloj zemlje. Prilikom presađivanja jednom rukom obuhvatite korenov vrat, a drugom saksiju. Nemojte na silu da izvlačite biljku, a ukoliko ne možete lako da je izvadite bolje je da razbijete saksiju.

Biljke za kamenite bašte (perene) možete presađivati tokom cele godine, ali najbolje vreme za sadnju je sredina marta. Zaštitite biljke od puževa mešavinom samlevenih recikliranih školjki, koju možete nabaviti u garden centrima. Pospite je oko biljaka, čak i oko onih u posudama.

Četinare i žbunove isprskajte "crvenim" ili "plavim uljem". Rasporedite malč oko svake biljke i dobro zalijte. Pre nego što ukrasite terasu saksijama i žardinjerama ne zaboravite da ih prethodno dobro očistite. Vruća voda i deterdžent ukloniće prašinu, zaostalu zemlju i alge.  Izvor:vecernje novosti online

I DOKTORI PRIZNAJU OVAJ LEK: Sprečava srčani i moždani udar, ubija holesterol, jača imunitet…


Naučnici, doktori i druga stručna lica su u više navrata potvrdili prednosti redovnog konzumiranja meda u kombinaciji sa cimetom, kao moćno oružje u borbi protiv mnogih bolesti. Više od 4000 godina, med se koristi kao tradicionalni lek za skoro svaku bolest. Egipćani su ga koristili za lečenje rana, Grci za dug život, a Indijanci da uspostave ravnotežu u organizmu. Moderna medicina pokazuje da su ova verovanja istinita. Kako je bilo pozitivnih uverenja o medu, isto tako se znalo za cimet od davnina. Cimet se smatrao kao pogodan poklon za monahe zbog svoje koristi u lečenju mnogih bolesti. Ovo su neke od kombinacija ovih moćnih prirodnih sastojaka koji se mogu koristiti u lečenju nekih bolesti, uključujući hronične kao što je artritis.


Smanjenje holesterola

Dodajte dve kašike meda i tri kašičice cimeta u veliku šolju čaja. Konzumacija ove mešavine će izazvati smanjenje holesterola za 10% u roku od dva sata.

Kardiovaskularne bolesti

Ujutru, umesto marmelade ili džema, stavite malo meda i cimeta na parče hleba. Ako redovno konzumirate ovu kombinaciju, to će vam pomoći da smanjite nivo holesterola u krvi i sprečite mogućnost dobijanja srčanog udara.

Protiv artritisa





U šolju ključale vode, pomešajte dve supene kašike meda i kašiku cimeta. Pijte ovaj napitak ujutro i uveče. Uz redovnu upotrebu, ovo piće će vam pomoći u lečenju hroničnog artritisa.

Protiv infekcije žučne kese

Ako imate bilo kakvu infekciju žučne kese, možete koristiti mešavinu gore pomenutu, ali ovaj put promenite količinu meda i cimeta. U šolju ključale vode, stavite dve kašičice cimeta i veliku kašiku meda.

Protiv prehlade

Ako imate problema sa čestim prehladama, napravite mešavinu od velike kašike meda i četvrtine kašičice cimeta. Ova navika će pomoći u lečenju prehlade, hroničnog kašlja i začepljenja sinusa.

Jača imunitet

Poželjno je da se svakodnevno konzumiraju ove namirnice. One prirodno štite telo od bakterija i virusa.  izvor:(Izvor: ZonaInfo)

PATLIDŽAN: Povrće koje usporava rast tumora, smanjuje stres i pomaže KOD MNOGIH DRUGIH TEGOBA...

Plodovi patlidžana su čest gost na jelovnicima ljubitelja povrća širom svijeta, a u veganskim kuhinjama slove kao prava poslastica te savršena i ukusna zamjena za meso

Patlidžan (lat. Solanum melongena) u narodu je poznat i kao melancan, malancan, modri patlidžan.
Njeno široko razgranato stablo visinom doseže i do 70 cm, a krase ga izuzetno veliki zeleni listovi.
Plodovi patlidžana su vrlo hranjivi, a razlikuju se po oblicima i bojama.
Najpoznatija i najraširenija vrsta je duguljasti patlidžan, tamnoljubičaste boje.
Ova zanimljiva  biljka potječe iz Indije gdje je u upotrebi već 3000 godina.
Iz Indije se njegov uzgoj najprije proširio na istok Azije, u Kinu i Japan.
U 14. stoljeću počeo se uzgajati na području južne Europe, a u 16. stoljeću raste njegova popularnost i u srednjoeuropskim zemljama.


Plodovi patlidžana su čest gost na jelovnicima ljubitelja povrća širom svijeta, a u veganskim kuhinjama slove kao prava poslastica te savršena i ukusna zamjena za meso.

Primjena u liječenju

Osim kao hranjiva povrtna kultura, patlidžan se u pojedinim zemljama primjenjuje i u medicinske svrhe.
Tradicionalna kineska medicina priznaje ovu biljku kao odlično sredstvo za liječenje gastritisa, kostobolje, reume, opeklina kože pa čak i raka.
U Nigeriji je na glasu kao izvrstan lijek protiv išijasa, mišićnih grčeva i hemoroida.
U mnogim istočnim kulturama vrlo je cijenjen čaj od svježe ili osušene kore patlidžana.
Poznata je i primjena obloga od lišća biljke ili mesa ploda u svrhu ublažavanja upala.
Ovo povrće je odličan izvor vitamina K, C, A, B1, B3, B6 i  B9 (folna kiselina).
Bogato je i mineralima kalijem, kalcijem, fosforom, bakrom i magnezijem.
Obiluje vlaknima koja imaju višestruko značenje za organizam.
Poseban interes znanstvenika izazvao je nasunin – fitonutrijent iz patlidžana snažnog antioksidativnog djelovanja.
Dokazano je da ovaj sastojak pospješuje izlučivanje viška željeza iz organizma, što je od velikog značaja u prevenciji kardiovaskularnih bolesti.
Također, prema nekim studijama ovaj antioksidans ima veliki potencijal u prevenciji raka te suzbijanju rasta i širenja stanica raka.
Patlidžan sadrži i karotenoide koji imaju blagotvoran učinak na vid i zdravlje očiju.
Sok iscijeđen iz patlidžana je odlično sredstvo za poticanje mokrenja te izvrsna pomoć kod slabokrvnosti i srčanih tegoba.
Osim toga bogat je izvor klorogenične kiseline (CGA) koja je poznata po svojim izuzetnim antioksidativnim svojstvima.

Pomaže u kontroli dijabetesa

Već stoljećima plodovi patlidžani su poznati kao odlična pomoć u kontroli dijabetesa.
Moderna znanstvena istraživanja potvrdila su da ishrana bogata ovim povrćem ide u prilog regulaciji razine šećera u krvi, a jedan od razloga je visok udio vlakana.

Učinkovit u regulaciji tjelesne težine

Patlidžan je povrće s niskim udjelom ugljikohidrata, ne sadrži masti i ima svega 20 kalorija po šalici. Bogat je vlaknima zbog čega pridonosi osjećaju sitosti.
Prema nekim istraživanjima klorogenična kiselina prisutna u plodu učinkovito doprinosi smanjenju masnih naslaga.
To su prednosti koje ga čine odličnim saveznikom u borbi protiv suvišnih kilograma.

Ublažava probavne tegobe

Gorke tvari u patlidžanu zaslužne su za suzbijanje grčeva želuca te ostalih želučanih i crijevnih tegoba.
Plodovi patlidžana bogati su vlaknima koja štite probavni trakt i pomažu u održavanju funkcionalnosti i zdravlja cijelog probavnog sustava.

Smanjuje razinu kolesterola u krvi

Klorogenična kiselina sudjeluje u snižavanju razine LDL (lošeg) kolesterola kao i u povećavanju HDL (dobrog) kolesterola.
Nasunin je također od velike važnosti jer prema tvrdnjama znanstvenika pomaže u prevenciji nastanka lošeg kolesterola.

Usporava rast tumora

Prema istraživanjima, nasunin, antioksidans prisutan u kori patlidžana ima snažnu ulogu u prevenciji i širenju raka.
Studija objavljena 2005. godine u časopisu “Journal of Agricultural and Food Chemistry” potvrđuje da nasunin učinkovito sprječava proces angiogeneze (razvoj novih krvnih žila iz postojećih) i tako pomaže u suzbijanju širenja tumorskih stanica.
Prema istraživanju američkog Ministarstva poljoprivrede, klorogenična kiselina sadržana u patlidžanu je odličan saveznik u borbi protiv slobodnih radikala koji su uzročnici raka.

Štiti od virusa

Stručnjaci potvrđuju da patlidžan, zahvaljujući antivirusnim svojstvima klorogenične kiseline može biti od velike koristi u prevenciji i liječenju mnogobrojnih bolesti uzrokovanih virusima.
Dobrobiti patlidžana:
  • štiti imunološki sustav
  • poboljšava cirkulaciju
  • čuva zdravlje srca i krvnih žila
  • smanjuje stres
  • usporava rast stanica raka
  • štiti od virusa
  • ublažava probavne i želučane tegobe
  • pospješuje mršavljenje i detoksikaciju
  • čuva zdravlje očiju
  • pomaže u kontroli dijabetesa

Patlidžan u kulinarstvu

Patlidžan je svestrano povrće široko rasprostranjeno u svim svjetskim kuhinjama.
Što se tiče kvalitete, idealni za kulinarske izazove su čvrsti, glatki i sjajni plodovi.
Kod kupovine birajte teže plodove.
Radije kupite nedozrele, nego prezrele patlidžane.
Kod prezrelih plodova gorak okus je izrazit i neugodan te će takvi primjerci biti gotovo pa nejestivi.
Nedozrele plodove dovoljno je ostaviti nekoliko dana na sobnoj temperaturi i tada će biti savršeni za upotrebu.
U koži patlidžana je sadržana velika koncentracija hranjivih tvari te se prilikom pripreme ne preporučuje guljenje i bacanje kože jer na taj način umanjujete njegove hranjive vrijednosti.
Patlidžan možete pripremati na različite načine – kuhanjem na pari, pirjanjem, prženjem, pohanjem, a osobito je popularna priprema na roštilju.


Možete ga i kiseliti te pripremati u obliku namaza.
Potrebno je naglasiti da sirovi patlidžan sadrži solanin – otrovnu tvar koju biljke proizvode kako bi se zaštitile od nametnika, a koja se nalazi u koži i ispod nje.
Ako dospije u organizam može uzrokovati glavobolju, probavne smetnje, znojenje, srčane aritmije.
Stoga je patlidžan nužno termički obraditi kako bi se ova tvar eliminirala.
Ovo zdravo i hranjivo povrće poznato je po svom pomalo gorkastom okusu koji možete ublažiti na sljedeći način; narežite plod na komadiće koje potom posipajte solju, ostavite da odstoje oko pola sata, a zatim ih isperite kako bi se uklonio višak soli.
Izvor alternativa-za-vas.com

Štitnjača – mala, ali neizmjerno važna žlijezda...


Volim pisati i poučavati o štitnjači. Iako velik broj žena (i sve više muškaraca) reproduktivne dobi ima neki problem sa štitnjačom, mnoge od njih nisu sigurne imaju li višak ili manjak hormona, ne znaju izgovoriti ime lijeka koji dobivaju, a da o stvarnom uzroku i liječenju i ne govorimo. Smatram da svi trebamo preuzeti odgovornost za svoje zdravlje.
Ako vam jednog dana bude dijagnosticiran poremećaj rada štitnjače (bilo da ne radi ili radi previše ili premalo), kritički se zapitajte: kako sam tomu pridonijela/pridonio? Naime, ako vam je stradala štitnjača, to znači da su u organizmu već porušeni mnogi zaštitni mehanizmi, a štitnjača je samo žrtva loših okolnosti. Dobra je vijest da promjenom životnog stila možete utjecati na njezino dugoročno zdravlje.

 Štitnjača je malena žlijezda nalik leptiru mase oko 30 grama koja se nalazi s prednje strane vrata između kože i grkljana. Pri spomenu štitnjače, većina ljudi pomisli na regulaciju metaboličke potrošnje energije u organizmu - i doista, to jest jedna od njenih važnihfunkcija. Manje je poznato da štitnjača zapravo utječe na svaku stanicu našeg tijela, a princip koji stoji iza toga vrlo je složen i za njegovo objašnjenje trebala bi nam čitava knjiga. No bitno je znati da je štitnjača važna za normalno funkcioniranje svake stanice u tijelu - što je, ruku na srce, velika uloga za tako malenu žlijezdu.

Kako funkcionira ta važna žlijezda?

Većina ljudi poremećaj rada štitnjače povezuje s dva glavna simptoma: debljanjem i umorom, no zapravo je slika nešto složenija. Krenimo redom: znate li kako funkcionira ta važna žlijezda? Sve počinje od hipotalamusa - malene moždane strukture koja potiče jednu od naših endokrinih žlijezda, hipofizu, na lučenje tiroidnog stimulirajućeg hormona (TSH). Kao što mu i samo ime govori, uloga je TSH da stimulira štitnjaču.

Pod njegovim utjecajem štitnjača proizvodi niz hormona koji se razlikuju prema sadržaju joda, a za našu priču najvažniji su T4 i T3 (tiroksin i trijodtironin). Da bi proizvela te hormone, štitnjači su prije svega potrebni jod i aminokiselina koja se zove tirozin, što znači da za njezino normalno funkcioniranje te dvije tvari moraju biti dostupne u tijelu. Jednako tako, ako nema vitamina A, E, C, željeza i cinka, naše tijelo možda neće proizvoditi dovoljno T4. I već možete naslutiti u kojem smjeru ide ova naša priča. No nismo još spremni za razgovor o prehrani.

Simptomi poremećena rada

Kad štitnjača proizvede T4 - to još nije aktivan hormon. Da bi djelovao, treba se pretvoriti u T3 i tu najčešće nastaje problem. Vladaju li u organizmu idealni uvjeti, T4 se pravilno pretvara u T3, no ako uvjeti nisu optimalni, štitnjača prestane stvarati T3 i umjesto njega proizvodi nedjelotvorni T3, tzv. reverzni T3. Grozna spoznaja, no naše je tijelo mudro, pa nam na taj način zapravo pokušava pomoći. Ako bolujemo od neke kronične upalne bolesti, akutnog stresa, ako smo doživjeli nesreću, operirani smo ili, pak, imamo šećernu bolest, fibromijalgiju ili neku drugu autoimunu bolest, štitnjača dobiva signale iz tijela da je naš organizam u opasnosti i da treba usporiti.
Ona tada usporava metabolizam ili ga potpuno koči, kako bi tijelo sve svoje napore moglo usmjeriti u regenerativne procese. U tom trenutku sav T4 pretvara u reverzni T3, koji ne djeluje - no to radi da bi nas zaštitila! Znači, kada štitnjača ne radi, to je znak da je naše tijelo prenapregnuto i treba mu omogućiti da se odmori. Drugim riječima, štitnjača nam govori: umoran si, odmori se, spavaj… Ne želim stvarati hormone jer se moraš oporaviti.
No biti umoran u današnjem je svijetu nedopustivo. Ako sam umorna, trebam se odmarati; ako se odmaram, ne stvaram novac; ako nemam novca, ne mogu otplaćivati kredit; ako ne otplaćujem kredit, banka će mi nabiti kamate; ako ne radim, bit ću jadna, sama, bolesna, zabrinuta, bit ću nitko. Danas si umor jednostavno ne možemo priuštiti. Sva sreća što postoje nadomjesni hormoni štitnjače, koje u tom stanju možemo uzimati!
Dakle, tijelo nam govori: "Ne želim stvarati hormone jer se moraš oporaviti", a mi uzmemo hormon štitnjače izvana i prevarimo ga. Ili možda tijelo ne možemo prevariti? Naravno da ne možemo jer je pametnije od nas i sve zna. U tom slučaju hormon štitnjače neće dobro djelovati, pa ćemo biti još umorniji, još deblji i bolesniji - i to svakodnevno viđam kod svojih pacijenata. Nakon što im je dijagnosticirana premala aktivnost štitnjače, odnosno hipotireoza - danas najčešći oblik poremećaja štitnjače - odmah započnu uzimati nadomjesne hormone, no k meni dođu u još gorem stanju nego prije terapije.

Ne postoje rješenja iz male tablete

Kad jednom dođu u moju ordinaciju pa im održim predavanje o štitnjači, većina se pacijenata nađe u muci. U skladu s duhom modernog doba, u kojem svi očekujemo brza i jednostavna rješenja za sve svoje probleme, mislili su da će problem sa štitnjačom riješiti uzimanjem tableta. A ja sam im maksimalno zakomplicirala situaciju pričom o stresu i prehrani.
No to je tako: ni u životu ni i u tijelu često ne postoje jednostavna rješenja, pogotovo ne iz male tablete. Druga stvar koju najčešće čujem jest: "A zašto mi to nitko prije vas nije rekao?" Na to sam pitanje, oprostite na iskrenosti, alergična i dobijem crvene fleke. Rado bih pacijentu održala bukvicu, ali onda se priberem i kažem: čim vam dijagnosticiraju neki poremećaj, sve što trebate jest otići u knjižnicu, knjižaru ili na internet i proučiti kako radi oboljeli organ te zašto je došlo do poremećaja.
Drugim riječima, kad već liječnici ne govore o temeljnom uzroku bolesti, trebali bismo ga pronaći sami. Sreća je što danas imamo jako puno knjiga koje nisu pisane samo za medicinske stručnjake nego i za laike, pa se sve to može razumjeti i pročitati. Dakle, duboko vjerujem u aktivan pristup u liječenju. Čekate li da vam liječnik sve razloži, pola od toga nećete razumjeti, djelomice i zbog šoka od dijagnoze. Dakle, čim dobijete dijagnozu, bilo da je u pitanju već spomenuta hipotireoza, hipertireoza, guša ili nešto slično, počnite istraživati.

Gravesova bolest, Hashimotov sindrom

Od hipotireoze, koju smo već objasnili, danas boluje 80 posto pacijenata koji imaju problema sa štitnjačom. Osim debljanja i umora, simptomi su tog poremećaja hladne ruke i stopala, osjetljivost na hladnoću, depresija, suha koža, glavobolje, opadanje kose… No problemi sa štitnjačom mogu nastati i zbog hiperprodukcije hormona (primjerice Gravesove bolesti), kad tijelo počne "izgarati" od ubrzanog metabolizma.
Tresete se, srce lupa, gušite se, oči vam se izboče izvan očnih jabučica, mršavite i trpite još niz drugih neugodnih simptoma. Neću vam reći što vas grozno čeka ako se ne budete na vrijemeliječili. Dobit ćete lijekove koji blokiraju proizvodnju hormona, a onda ćete biti kandidat za vađenje štitnjače ili uništavanje štitnjače radioaktivnim jodom (sjetite se Janice ili Blanke).

U tom trenutku morate shvatiti da imate autoimunu bolest i da se ona liječi jednako kao i sve druge autoimune bolesti: uklanjanjem uzroka koji su često povezani s našim životnim stilom. Jednako je i s autoimunom bolesti koja se naziva Hashimotov tireoiditis, samo što tu štitnjača ne stvara hormone, nego se deblja i buja.
I sad dolazimo do jednostavnijeg dijela priče. Prirodno liječenje svih autoimunih bolesti štitnjače jednako je i mnogi su ih uspjeli izliječiti sami! Drugim riječima, dijagnoza poremećenog rada štitnjače ne mora značiti da ćete cijeli život morati trošiti hormone ili druge lijekove - ali ako ništa ne napravite za sebe, to je, nažalost, vaša doživotna presuda. Ne moram vam ni govoriti da pojedinci razviju rezistenciju na nadomjesne hormone, tj. nakon nekog vremena oni prestanu djelovati. Zato je bitno odmah početi mijenjati životni stil koji je doveo do bolesti.

Veza štitnjače i nadbubrežne žlijezde

No da ne biste krivo shvatili: ako trenutačno ne možete ukloniti uzrok, morate se prikloniti standardnoj terapiji konvencionalne medicine. Ni u kojem slučaju nemojte odbacivati farmakološko liječenje ako niste spremni promijeniti svoje navike ili životne okolnosti. Moj je savjet da započnete sa standardnom terapijom, ali istodobno počnete raditi i dvije stvari koje su najvažnije za vraćanje štitnjače u ravnotežu: jačate svoje nadbubrežne žlijezde i održavate crijeva u zdravom okruženju.
S vremenom, kad ojačate i shvatite da ste dovoljno snažni, vaše će tijelo - gle čuda - opet proraditi i više vam neće trebati terapija! To rijetko viđam u svojoj praksi jer pacijenti ne znaju dovoljno o svojoj bolesti i vjeruju da imaju kroničnu neizlječivu bolest.
Jačanje nadbubrežnih žlijezda isto je što i kontrola stresa. Nadbubrežne žlijezde zadužene su za proizvodnju kortizola, koji kontrolira našu snagu, naše performanse, daje nam energiju i entuzijazam. No kad je lučenje kortizola pojačano (usred stresa), dolazi do zamora nadbubrežnih žlijezda i njihova ispadanja iz ravnoteže. Razne vrste meditacije, joga, disanje, vođene relaksacije - samo su neke metode koje vam mogu pomoći da te žlijezde vratite u ravnotežu.
Važno je i dovoljno spavati, dovoljno vremena posvećivati sebi i svojim potrebama te slušati mudrost svojeg tijela - ne tjerati ga preko granica izdržljivosti. Drugim riječima, ako pijete više od jedne kave dnevno i ne poznajete blagodati sieste i opuštanja, vrijeme je da odmah preispitate svoje navike jer će vaše tijelo prije ili kasnije platiti danak.

Crijevna sluznica

O liječenju crijevne sluznice, koja je odgovorna za autoimunitet, u posljednje se vrijeme također sve više govori. Pod utjecajem nepovoljnih faktora (fizičkih, psihičkih, emotivnih), u tijelu se odvijaju kemijske reakcije koje mogu prouzročiti otvaranje crijevne sluznice (tzv. propusnost crijeva) i propadanje zdrave bakterijske flore. Sve to dovodi do prodiranja čestica hrane u krvotok i povećane aktivnosti našega imunosnog sustava, koji takve čestice smatra stranim tijelom i napada ih.
Kad se to neprestano ponavlja, naš imunosni sustav postane preaktivan te počne napadati i vlastito tkivo, što dovodi do autoimunih bolesti. U istraživanjima je dokazano da su gluten (posebno u proizvodima od pšenice), kravlje mlijeko i kvasac tvari koje najčešće podržavaju takvo oboljenje sluznice. Eliminacijom tih namirnica i uvođenjem velikih količina zelenoga lisnatog povrća i biljnih ulja, antitijela na štitnjaču bivaju drastično smanjena. U jačanju crijevne sluznice mogu pomoći i probiotici iz fermentiranih namirnica poput kefira i kiselog zelja.

Sve bolesti počinju u crijevima

Liječenje poremećaja štitnjače može se, dakle, svesti na ova dva principa: smanjenje stresa i vraćanje crijevne sluznice u ravnotežu. A toliko je bolesnih ljudi! Što mislite zašto? Prije svega zbog neznanja i neinformiranosti. Štitnjača je samo jedna žlijezda u tijelu i poremećaj njezina rada znači da je nešto drugo već prije bilo jako narušeno. Zato samo supstitucijom ili blokadom hormona nećemo postići mnogo.
Liječiti treba uzrok, a on je u bolesnim crijevima i u modernome životnom stilu. Završit ću reklamom jedne tvornice probiotika, koja mi se osobno sviđa - sve bolesti počinju u crijevima. Kao doktorica se s time svesrdno slažem!

dr. Sanja Toljan, poliklinika Orlando

Vidite što drugi ne vide: 8 znakova da ste visoko osjetljivi na energije...


Dio “buđenja” znači naučiti prepoznati koji tip osobnosti imate. Spoznavanje vaših emocionalnih, fizičkih i psihičkih sklonosti može vam pomoći u boljem razumijevanju sebe i sprječavanju patnje u vašem životu.
Sve više i više ljudi počinje shvaćati da spadaju u kategoriju ljudi s empatijom (suosjećanjem), visoko osjetljivim na energije i emocije u okruženju. Empatična osoba je ona osoba koja ima sposobnost shvaćanja mentalnih i emocionalnih stanja drugih ljudi. Ti ljudi imaju visoku socijalnu inteligenciju i vrlo su dobri u pomaganju drugima pri rješavanju svojih problema. Nažalost, empatične osobe imaju tendenciju da si natovare emocionalni teret, jer oni osjećaju što drugi oko njih osjećaju.

Biti u stanju prepoznati da ste osjetljivi na energije je važno, jer smo često u životu skloni mišljenju da je ono što osjećamo nastalo izvorno u nama. Što ako su neke od naših misli, emocija i osjećaja rezultat ljudi koji su u istoj sobi s nama? Ili ljudi s kojima smo bliski u životu?

Ovdje su 8 zajedničkih osobina koje empatični i energetski osjetljivi ljudi imaju. U koliko njih se možete prepoznati?

1. Osjećate emocije drugih ljudi čak i kada nisu prisutni
Ako ste empatična osoba, vi ste u mogućnosti pokupiti energetska polja drugih čak i kada oni nisu oko vas. Oni mogu biti na drugoj strani grada ili čak države, a vi ste još uvijek u mogućnosti pokupiti njihove emocije. Za nekoga tko je ovako osjetljiv na energije, dobro je da ima naviku upitati se: “Jesu li ti osjećaji moji?”
Puno patnje se može spriječiti ako naučite prepoznati da je ponekad ono što osjećate rezultat tuđeg energetskog polja, a ne nečega što se događa u vašem vlastitom životu.


2. Osjećate se preopterećeno u gomili ljudi
Velike gužve jednostavno predstavljaju preveliku dozu energetskog prijenosa kojeg je teško preuzeti. Previše poticaja i previše stranih energija mogu potpuno isisati energiju iz empatične osobe. Preferirate male grupe ljudi ili samoću u odnosu na velike skupove jer su previše iscrpljujući i teški za podnijeti.

3. Vi ste osjetljivi na svjetlo, zvukove, mirise i dodire
Lako vas preopterete jaka svjetla i imate oštar osjećaj okusa, dodira i mirisa. Biti empatičan znači da imate vezu između uma i tijela što vas po svojoj prirodi čini osjetljivijim na svu energiju općenito pa čak i elektromagnetske energije i osjetilne podatke.

4. Vi “znate” stvari za koje nemate nikakve dokaze
Vi ste u mogućnosti “znati” stvari unutar sebe za koje nemate nikakav logički dokaz. Drugim riječima, imate vrlo jaku intuiciju i u stanju ste interpretirati stvari što vam daje uvid u znanje koje drugi ljudi još ne mogu vidjeti. Ako ste energetski osjetljivi, možda ćete biti u mogućnosti da pogledate nekoga, reći da je loš i da ga treba izbjegavati.
Možda ste rekli svom prijatelju da njegov partner nije pouzdan i da samo imate “osjećaj” o tome, da bi saznali kasnije da mu je partner bio nevjeran.

5. Govore vam je da ste previše osjetljivi
Ljudi oko vas vam govore da ste previše osjetljivi. Osjećate više, procesuirate više i doživljavate osjećaje dublje od većine ljudi.


6. Znate su vam slagali, čak i kada to ne možete dokazati
Vi ste u mogućnosti jako dobro čitati govor tijela te ste u mogućnosti imati mentalnu sliku emocija i psiholoških stanja drugih. Kad vas ljudi lažu, primijetite promjenu u njihovom energetskom polju i u tonu njihovog glasa. Vi znate da ONI znaju da lažu i imate dobru predodžbu o tome što se točno odvija unutar njihovog energetskog polja. To što ste empatični daje vam vrlo jak detektor za muljažu.7. Teško vam je gledati nasilje na televiziji ili u filmovima
S vremena na vrijeme nasilje na televiziji vas preopterećuje budući da ste u mogućnosti staviti se u poziciju druge osobe i osjetiti kako bi bilo da doživite nešto slično. Iako je to samo gluma, vi ste lansirani u psihološki i emotivni prostor kao da se to događa u stvarnom životu.


8. Instinktivno izbjegavate energetske vampire
Instinktivno izbjegavate odnose i susrete s ljudima za koje znate da će isisati energiju iz vas. Budući da ste imali iskustva s energetskim vampirima u prošlosti, znate kako prepoznati energetske vampire, a vaše energetsko polje razvija neku vrstu zaštite i instinktivno vas štiti od susreta s njima.


Moguće je da se mnoge od tih osobina odnose na vas. Može biti vrlo teško i iscrpljujuće živjeti kao empat. Većini od nas je dovoljno teško pokušavati upravljati vlastitim osjećajima i emocijama, a kamoli od ljudi oko nas.
Živjeti kao empat neće uvijek biti lako, ali živjeti kao empat s mentalitetom žrtve je siguran način da stavite ključeve vaše sreće u ruke svijeta oko sebe. Vi ste puno više od energetske spužve. Imate snagu, izbor i volju. Nemojte se bojati upotrijebiti svoju moć i preuzeti natrag kontrolu nad svojim energetskim poljem.

Izvor: atma.hr

Volite li mediteransku kuhinju?-PROCITAJTE koje su to namirnice za pripremanje mediteranskih umaka...


Namirnice za pripremanje mediteranskih umaka

Recepti - Namirnice za pripremanje mediteranskih umakaSrdele, inćuni se mogu smatrati kao začinski sastojci u mnogim receptima. Slani inćuni se prodaju u staklenim bočicama i moraju biti isprani od viška soli. Ukoliko su cijeli, onda otklonite glavu i kosti prije uporabe, ukoliko ih čuvate u ulju izvadite ih iz konzerve te stavite na kuhinjski papir kako bi se ulje upilo.
Neki recepti zahtijevaju da se ribe namaču u mlijeku kako bi se odstranio višak ulja i soli, no, ukoliko to i napravite one će se rastopiti tijekom kuhanja.

Recepti - Namirnice za pripremanje mediteranskih umakaKonzervirane rajčice su najbolji izbor za pripremanje umaka. Možete ih kupiti cijele, ali isto tako i nasjeckane. Plod treba biti crvene boje, a tekućina gosta, nikako ne vodnjikava.
Recepti - Namirnice za pripremanje mediteranskih umakaKapari su cvjetni pupoljci autohtonog grma Mediterana,  a dostupni su slani i u octu. Manji kapari imaju bolji okus od većih. Kad upotrebljavate slane kapare, vrlo je važno isprati ih i osušiti kako bi se otklonio višak soli. One koje se nalaze u octu isto tako treba isprati i osušiti prije uporabe.
Recepti - Namirnice za pripremanje mediteranskih umakaSušeni biljni začini su još uvijek vrlo popularni u ovoj kuhinji iako u posljednje vrijeme sve više recepata traži svježe biljke. Origano se posebno dobro suši te ima mnogo manje astrigentnih aroma kada je osušen. Esencijalan je u umacima od rajčice. Osim njih se također dosta dobro suše su ružmarin, kadulja i majčina dušica. No, nemojte se zavarati sušeni bosiljak nije nikakva zamjena svježem.
Recepti - Namirnice za pripremanje mediteranskih umakaSušene gljive, većini ljudi najpoznatije i najdostupnije sušene gljive su vrganji. Prodaju se u 10 gramskim paketićima. Njih je potrebno namakati u gotovo kipućoj vodi ili juhi 20-30 minuti, sve dok ne omekšaju. Zatim je potrebno pažljivo istisnuti višak tekućine te nasjeckati prema potrebi. Tekućina također sadrži mnogo okusa i dobre je i nju sačuvati, no, obavezno ju procijedite jer može sadržavati pijesak.
Recepti - Namirnice za pripremanje mediteranskih umakaSušene mahunarke su dobar izvor ugljikohidrata te sadrže proteine. Potrebno ih je namakati preko noći u većoj količini vode (2-3 puta više od njihovog volumena), zatim ih procijedite i prelijete svježom vodom. Zavrite i neka ključa 10 minuta, zatim smanjite vatru i lagano ih kuhajte sve dok ne omekšaju. Nemojte im dodavati sol sve dok nisu gotovo kuhane kako im ne bi zbog soli otpala kožica. Mediteranska kuhinja koristi različite vrste mahunarki i leća.
Recepti - Namirnice za pripremanje mediteranskih umakaCannellini grah je dugačka i tanka vrsta graha, s kremastom teksturom. Ovaj grah dosta dobro ide i uz druge okuse, poput češnjaka, biljnih začina i maslinovog ulja.
Recepti - Namirnice za pripremanje mediteranskih umakaBarlotti grah je veliki, okrugli grah koji se kuha dok ne zadobije smeđu boju. Ima kremastu teksturu i jako je dobar za juhe i složence.
Recepti - Namirnice za pripremanje mediteranskih umakaŠiroki grah je dostupan u sušenom obliku, cijeli, s kožom ili razrezani. Cijeli grah je jako dobar za juhe, dok su razrezani vrlo popularni u istočnoeuropskim zemljama, kao i u Grčkoj i Turskoj.
Recepti - Namirnice za pripremanje mediteranskih umakaSlanutak potječe sa Srednjeg istoka, Ukoliko ga kupujete osušenog, tražite veće. Odlični su za juhe, te za povrtna jela. Osušeni slanutak treba dobro kuhati, no, možete upotrijebiti i maleni slanutak.
Recepti - Namirnice za pripremanje mediteranskih umakaLeća ima više boja, od zeleno-smeđe pa sve do plave. One zadržavaju svoj oblik tijekom kuhanja, stoga su prikladni za serviranje na tanjuru jednostavno začinjeni maslinovim uljem.
Recepti - Namirnice za pripremanje mediteranskih umakaBrašno se koristi u većini mediteranskih recepata, i to obično brašno. Ukoliko pravite tijesto za pizzu ili tjesteninu potražite tip „00“ koje je idealno za takva jela. No, ukoliko ga ne možete pronaći dobro je i oštro brašno.
Recepti - Namirnice za pripremanje mediteranskih umakaMostarda di cremona je još poznata i kao mostarda di frutta. Napravljena je od kandiranog voća poput breskve, marelice, kruške, trešnje i smokve koje je očuvano u medu, bijelom vinu i sirupu od senfa. Pronaći se može u velikim supermarketima i specijaliziranim dućanima.

Recepti - Namirnice za pripremanje mediteranskih umakaMasline rastu po cijelom Mediteranu te su sinonim mediteranske kuhinje. Vrlo lako se mogu pronaći, ima ih u svim trgovinama, iako je dobro i potražiti ih u specijaliziranim trgovinama koje nude zanimljivije okuse. Ukoliko kupujete svježe masline, namočite ih u vrlo jakom rasolu nekoliko tjedana, zatim ih ocijedite i čuvajte u ulju i ostalim začinima po volji.

Recepti - Namirnice za pripremanje mediteranskih umakaSušene rajčice
Koje su osušene na suncu su često natopljene vodom i čuvane u ulju. Kako biste ih koristili, osušite ih na upijajućem kuhinjskom papiru, te ukoliko je to potrebno i nasjeckajte. Dostupne su i polusušene rajčice jer imaju svježiji ukus i nježniju teksturu. Ukoliko pronađete rajčice osušene na suncu koje se ne nalaze u ulju, stavite ih u zdjelu te prelijte kipućom vodom. Ostavite ih tako 30-ak minuta, odnosno sve dok ne omekšaju prije same uporabe.      Izvor:Recepti.