Čvor na štitnjači je kvržica ispunjena tekućinom, koja se nalazi unutar štitnjače, male žlijezde u podnožju vrata. Velika većina čvorova na štitnjači nije ozbiljna i ne uzrokuje simptome. Čvorovi na štitnjači su u vrlo malom broju slučajeva povezani s rakom štitnjače.
Pacijenti često ne znaju da imaju čvor na štitnjači, sve dok ga liječnik ne otkrije tijekom rutinskog medicinskog pregleda. U nekim slučajevima, međutim, čvor na štitnjači može biti dovoljno velik da pritisne dušnik, što može uzrokovati otežano disanje ili otežano gutanje.
Mogućnosti liječenja ovise o vrsti čvora na štitnjači.
Simptomi čvora na štitnjači
U većini slučajeva čvor na štitnjači ne uzrokuju znakove i simptome. Povremeno, međutim, neki čvorići mogu postati toliko veliki da se mogu osjetiti, vidjeti ili uzrokovati otežano disanje ili otežano gutanje, ako pritišću dušnik ili jednjak. U nekim slučajevima, čvor na štitnjači može proizvesti dodatni tiroksin, hormon koji luče štitne žlijezde.
Dodatni tiroksin može uzrokovati:
Iznenadan, neobjašnjiv gubitak težine
Nervozu
Ubrzani ili nepravilni rad srca
U nekim slučajevima čvor na štitnjači može biti kancerogen, no teško je na temelju simptoma prepoznati koji su čvorovi maligni. Kancerogeni tumori štitnjače obično su velike fiksne mase i rastu veoma brzo.
Uzroci čvora na štitnjači
Nekoliko stanja može uzrokovati pojavu jednog ili više čvorova na štitnjači:
Nedostatak joda – nedostatak joda u prehrani može uzrokovati čvor na štitnjači. Ipak, rijetki su takvi slučajevi jer se jod rutinski dodaje soli i drugim namirnicama.
Bujanje normalnog tkiva štitnjače – zašto se to događa nije jasno, ali takav rast, koji se ponekad naziva adenom štitnjače, je općenito benigni problem i ne smatra se ozbiljnim ako ne smeta ili ne izaziva komplikacije. U nekim slučajevima adenomi (autonomni ili hiperfunkionalni čvorovi štitnjače) proizvode hormone koji su izvan regulatornog utjecaja hipofize, što može dovesti do hiperprodukcije hormona štitnjače (hipertireoza).
Ciste na štitnjači – šupljine (ciste) ispunjene tekućinom najčešće su posljedica degeneracije adenoma štitnjače. Često, s tekućinom u cisti pomiješane su i čvrste komponente. Ciste su obično benigne, no povremeno sadrže maligne čvrste komponente.
Kronična upala štitnjače (tireoiditis) – Hashimoto bolest, poremećaj rada štitnjače, može uzrokovati upalu štitnjače i proširenje te smanjiti aktivnost štitne žlijezde (hipotireoza).
Multinodularna guša – ovaj izraz koristi se za opisivanje proširenja štitnjače, što može biti uzrokovano nedostatkom joda ili poremećajem štitnjače. Multinodularna guša sadrži više različitih čvorova, ali njihov uzrok nije potpuno jasan.
Rak štitnjače – iako su šanse da su čvorovi maligni vrlo male, ovaj rizik je povećan ako imate obiteljsku povijest raka štitnjače ili drugog endokrinog raka, kod osoba mlađih od 30 ili starijih od 60 godina, ili ako postoji obiteljska povijest od izloženosti radijaciji, osobito glave i vrata. Čvor koji je velik i težak ili uzrokuje bol i nelagodu je više zabrinjavajući u smislu maligniteta.
Liječenje čvora na štitnjači
Liječenje ovisi o vrsti čvora na štitnjači:
1. Liječenje benignih čvorova
Ako čvor na štitnjači nije kancerogen, postoji nekoliko mogućnosti liječenja:
Praćenje stanja – ako biopsija pokazuje da imate benigni čvor na štitnjači, liječnik može preporučiti praćenje stanja, što obično uključuje fizički pregled i provjeru funkcije štitnjače u redovitim intervalima. Ako čvor raste, ponoviti će se biopsija, a ako ostane nepromijenjen, vjerojatno nećete trebati liječenje.
Supresija hormona štitnjače – uključuje lijek levothyroxine (levoxyl, Synthroid i drugi), sintetički oblik tiroksina u obliku tableta. Opskrbljivanje dodatnim hormonima štitnjače će signalizirati hipofizi da proizvodi manje TSH, hormona koji stimulira rast tkiva štitnjače. Iako ovo zvuči dobro u teoriju, terapija levothyroxinom je kontroverzna. Nema jasnih dokaza da liječenje smanjuje čvorove.
Kirurgija – ponekad, benigni čvorovi mogu zahtijevati operaciju, pogotovo ako su toliko veliki da otežavaju disanje ili gutanje. Operacija se također smatra najboljim izborom za osobe s velikom multinodularnom gušom, kada ona pritišće dišne puteve, jednjak ili krvne žile. Čvorovi koji su biopsijom određeni kao neodređeni odnosno sumnjivi također se mogu kirurški odstraniti, kako bi se provjerila prisutnost stanica raka.
2. Liječenje čvora koji uzrokuje hipertireozu
Ako čvor na štinjači uzrokuje proizvodnju hormona štitnjače i preopterećenje štitnih žlijezda, vaš liječnik može preporučiti liječenje hipertireoze, što može uključivati:
Radioaktivni jod – liječnici često koriste radioaktivni jod u liječenju hiperfunkcionalnog adenoma ili multimodularnih guša. Radioaktivni jod može doći u kapsuli ili u tekućem obliku. Štitnjača apsorbira radioaktivni jod, što uzrokuje smanjenje čvorova i povlačenje simptoma hipertireoze, obično u roku od dva do tri mjeseca.
Lijekovi – u nekim slučajevima, liječnik može preporučiti lijekove, kao što je methimazol, koji smanjuju simptome hipertireoze. Liječenje je uglavnom dugotrajno i može imati ozbiljne nuspojave povezane s jetrom. Prednosti i rizike raspravite s liječnikom.
Kirurgija – ako liječenje radioaktivnim jodom ili lijekovima nije opcija, možete biti kandidat za operaciju uklanjanja štitnjače. Operacija također nosi neke rizike, koje je potrebno prethodno raspraviti s liječnikom.
3. Liječenje kancerogenih čvorova.
Uobičajeni tretman za kancerogene čvorove je kirurško odstranjivanje štitnjače, često zajedno s većinom tkiva štitnjače.
Postupak se naziva tireoidektomija, a rizici uključuju oštećenje živaca koji kontroliraju glasnice i oštećenja paratireoidnih žlijezda (četiri sićušne žlijezde smještene na stražnjoj strani štitne žlijezde, koje pomažu kontrolirati razinu kalcija u krvi).
Nakon tireoidektomije, bit će potrebno doživotno uzimanje lijeka levothyroxin, koji opskrbljuje tijelo normalnim količinama hormona štitnjače.
Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.
Nema komentara:
Objavi komentar