Osho, pravog imena Chandra Mohan Jain (1931.-1990.) bio je Indijski mistični guru i duhovni učitelj koji je zbog svojih učenja uživao međunarodnu slavu. Donosimo vam isječak iz njegove knjige “Unutarnje putovanje” u kojem govori o vezi između našeg ega i ljubavi.
OSHO O EGU, OSHO O LJUBAVI
Ljubav nije nešto što možete dobiti izvana. Ljubav je glazba vašeg unutarnjeg bića. Nitko Vam ne može dati ljubav. Ljubav može nastati u Vama, ali ne može doći u Vas izvana. Ne postoji trgovac niti trgovina gdje možete kupiti ljubav. Ljubav se ne može kupiti po nikojoj cijeni. Ljubav je unutarnje cvjetanje. Ona proizlazi iz neke uspavane unutarnje energije, ipak mi je tražimo u vanjskome svijetu. Svi mi tražimo ljubav u voljenome – što je potpuno krivo i uzaludno djelovanje.
Tražite ljubav u sebi. Mi ne možemo niti zamisliti kako možemo naći ljubav u sebi jer ljubav uvijek asociramo sa nečim voljenim. To nam daje ideju nečeg drugog što dolazi izvana. Budući da se ne sjećamo kako ljubav može nastati unutar nas, energija ljubavi ostaje uspavana i potisnuta. Mi ne shvaćamo da konstantno tražimo nešto izvana, a to nešto je unutar nas samih. I upravo zato što to tražimo izvana ne gledamo unutar nas, tako da ono što možemo naći nikada nećemo.
Ljubav je najveće blago s kojim je svaki pojedinac rođen. Čovjek se ne rađa s novcem – novac je društvena akumulacija – ali čovjek se rađa s ljubavi. To je naše urođeno pravo, to je naše individualno bogatstvo, to je u nama. To je suputnik koji nam je dan po rođenju i koji nas može pratiti cijeloga života. No, vrlo je malo ljudi dovoljno sretno da pogleda unutar sebe i pronađe ljubav – kako ju može pronaći i kako ju može razviti.
Dakle, rođeni smo, ali naše bogatsvo ostaje neistraženo; uopće ga nikada niti ne istražimo. I krećemo u prošenje pred tuđim vratima, držimo ruke jedni drugima, jer želimo ljubav. Diljem planete postoji samo jedna želja “Mi želimo ljubav” i diljem planete čujemo samo jedan prigovor “Ne dobivamo ljubav”. I kada ne dobijemo ljubav optužujemo druge da su u krivu jer nam ne daju ljubav. Žena govori mužu “Nešto s tobom nije u redu, zato mi ne daješ ljubav.” Muž govori ženi “Postoji u tebi neka greška, ne primam od tebe ljubav.” I nitko se ne pita da li je uopće moguće dobiti ljubav izvana.
Ljubav je unutarnje blago, i ljubav je sama po sebi glazba Veene srca (Veena-indijski glazbeni instrument). Veena ljudskoga srca je postala vrlo uznemirena. Glazba za koju je stvorena jednostavno se ne pojavljuje. Kako možemo stvoriti ovu glazbu? Koja je to prepreka koja stoju na putu te glazbe? Što je to da nam ne dopušta to stvaranje? Jeste li ikada razmišljali o toj smetnji? Da li ste ikada pomislili koja bi to smetnja mogla biti?
Glumac koji je bio odličan dramaturg i pjesnik je umro. Mnogi ljudi okupili su se u krematoriju na njegovom sprovodu. Režiser filmske kompanije gdje je radio također je bio tu, te je izrekao par riječi sućuti. Režiser je rekao: “Napravio sam glumca od ovog čovjeka. Ja sam bio taj koji ga je pronašao na sporednim putevima i doveo ga na autocestu. Ja sam mu dao prvu ulogu u filmovima. Ja sam mu prvi objavio knjigu. Ja sam razlog zašto je on postao pozant po cijelome svijetu.” Toliko je rekao – ja sam bio prisutan na sprovodu, možda i neki od vas – režiser je rekao toliko kada se odjednom leš uzdigao i pitao “Oprostite gospodine, koga pokapamo ovdje – vas ili mene? O kome vi govorite?”
Režiser je govorio ” Ja sam taj koji ga je učinio poznatim, Ja sam taj koji je izdao njegovu knjigu, Ja sam taj koji mu je dao prvu ulogu u filmu… Ja sam taj…” Čak niti leš nije mogao tolerirati ovu buku izraza “Ja”. Digao se i rekao je “Tko će upravo biti pokopan ovdje – vi ili ja? O kome vi govorite?” Čak niti leš ne može tolerirati ovu buku koju proizvodi “ja” – jer čovjek konstantno prizvodi buku “ja”. Kako to živi ljudi mogu tolerirati?
Unutar čovjeka mogu postojati samo dva glasa. Glas ljubavi ne postoji unutar osobe koja je ispunjena glasom “ja”. I ne postoji glas “ja” u čovjeka koji je ispunjen glasom ljubavi. Ta dva glasa unutar čovjeka nikad nećemo zajedno naći. To je nemoguće. To je ista vrsta nemogućnosti kao i postojanje svijetla i tame odjednom.
Jednom, tama je otišla Bogu i rekla mu “Sunce me stalno naganja. Zadaje mi puno problema. Prati me od jutra do mraka i do večeri sam vrlo umoran. I kad dođe noć prije nego sam završio svoj san i odmor, počinje me opet pratiti. Mislim da mu nikada nisam učinio ništa nažao. Mislim da ga nikada nisam naljutio. Zašto me onda stalno prati? Zašto me stalno maltretira? Što sam mu krivoga učinio?”
Tada je Bog pozvao Sunce i pitao ga je “Zašto stalno natjeravaš jadnu tamu? Uvijek bježi, skriva se, posvuda traži utočište. Zašto ju pratiš 24 sata? Koja je potreba za time?” Sunce je reklo “Tko je tama? Još ju nisam sreo. Čak je niti ne poznajem. Nisam ju još vidio, ali ako sam u neznanju učinio nešto pogrešno spreman sam zatražiti oprost. I kada je jednom prepoznam, više je nikada neću pratiti.”
Priča se da je prošlo milijune i trilijune godina od ovog događaja. Ovaj slučaj je “u tijeku” u božjim datotekama. Bog još nije uspio spojiti svjetlost i tamu zajedno i kažem vam nikada niti neće moći, bez obzira koliko on bio svemoguć. Čak niti “svemoćni” nema sposobnost da stavi tamu pred svjetlost jer tama i svjetlost ne mogu postojati zajedno.
Postoji razlog zašto oni ne mogu zajedno egzistirati. Razlog tome je što tama nema vlastito biće, tako da ne može postojati ispred Sunca. Tama je izbivanje svjetlosti – dakle kako odsutnost i prisutnost iste stvari mogu zajedno postojati? Tama je odsutnost Sunca. Tama nije ništa sama po sebi. Ona je samo odsutnost Sunca, odsutnost svjetla. Kako se odsutnost svjetla može pojaviti? Kako obje stvari postoje? Bog to nikada neće moći urediti.
Na isti način Ego i Ljubav ne mogu postojati zajedno. Ego je kao tama. To je odsudstvo ljubavi, ego nije prisutnost ljubavi. Ljubav unutar nas je odsutna tako da unutar nas odjekuje glas “Ja”. I sa ovim glasom “Ja” mi govorimo JA želim voljeti, JA želim dati ljubav, JA želim primiti ljubav. Zar ste poludjeli!? Nikada nije postojala bilo kakva veza između “ja” i ljubavi. I taj “Ja” nastavlja govoriti u ime ljubavi – JA želim moliti, JA želim doseći Boga, JA želim biti oslobođen.
Ovu istu stvar govori i tama, JA želim zagrliti Sunce, JA želim voljeti Sunce, JA želim biti gost u sunčevoj kući. To je nezamislivo. “Ja” je potpuno odsudstvo ljubavi. “Ja” je manjak ljubavi, i što više radimo na jačanju glasa “Ja”, manja je mogućnost da pronađemo ljubav unutar nas. Što je više Ego prisutan, to je više ljubav odsutna; tamo gdje ego prevlada, ljubav će potpuno umrijeti.
Ne može postojati ljubav unutar nas, zato jer ako počinjemo tražiti unutar nas naći ćemo samo gals “Ja” koji konstantno odzvanja 24 sata. Mi dišemo sa tim “Ja”. Mi pijemo vodu sa tim “Ja”. Ulazimo u hramove sa tim “Ja”. Što još postoji u našim životima umjesto toga “Ja”?
Naša odjeća je odjeća našega “Ja”. Naše društvene pozicije su pozicije našega “JA”. Naše znanje je znanje našega “Ja”. Naša duhovna praksa, naše pomaganje drugih, je pomaganje našega “Ja”. Naše sve, čak i našaSannyasa, je također Sannyasa našega “Ja”. “Ja” nisam običan čovjek. “Ja” sam pomagać. “Ja” sam osoba sa znanjem. “Ja” sam bogat. “Ja samo ovo, “Ja” sam ono…
Kuća koja je sagrađena oko “Ja” neće biti upoznata sa ljubavi. I onda ta glazba koja dolazi iz unutarnje jezgre našeg srca, koja nas može upoznati sa istinom života, neće se uzdići iz Veene srca. Vrata se neće otvoriti, zauvijek će ostati zatvorena.
Moramo u osnovi shvatiti koliko je jak naš “Ja”, koliko je on dubok. I moramo jasno vidjeti da ako ga produbljujemo, ako mu dajemo snage, da je on jači i jači svakodnevno. Ako ga jačate onda ostavite nadu da će ljubav narasti unutar vas ili da možete raspetljati čvor ljubavi, ili da možete dokučiti blago ljubavi. Odbacite svaku ideju o tome. Ne postoji način da se to dogodi.
Znači ja vam ne govorim da počnete voljeti jer vam ego govori “Ja volim”. Ova ljubav koja dolazi od ega je apsolutno kriva, stoga sam rekao da su sve naše ljubavi lažne – jer dolaze od ega, one su njegova sjena. I zapamtite da ljubav koja dolazi iz ega je mnogo opasnija od mržnje, jer mržnja je čista, direktna i jednostavna, ali ljubav dolazi promjenjenog lica i biti će je teško prepoznati.
Ako ste voljeni s ljubavlju koja dolazi iz ega nakon nekog vremena osjećat ćete se kao da ste držani u lancima umjesto u rukama ljubavi.. Nakon nekog vremena doći ćete do saznanja da ta ljubav koja izgovara prekrasne govore i pjeva prekrasne pjesme je samo primamljiva u početku. U tim slatkim pjesmama puno je otrova. Ako ljubav koja dolazi u obliku cvijeća je samo sjena ega, kada dodirnete cvijeće, naći ćete trnje koje će vas probiti.
Kada ljudi žele uhvatiti ribu, stave mamac na udicu. Ego želi postati gospodar drugih, želi ih posjedovati, tako da ih probada sa mamcem ljubavi na udici. Tako mnogi ljudi završe u boli i patnji upravo zbog svojih iluzija o ljubavi; čak niti u paklu ljudi ne pate toliko. Zbog ove iluzije ljubavi cijela Zemlja, cijelo čovječanstvo pati. I još uvijek mi ne shvaćamo da je ljubav koja dolazi iz ega pogrešna… To je razlog zašto smo stvorili ovaj pakao.
Ljubav na koju je spojen ego je oblik ljubomore – zbog toga nitko ne može biti toliko ljubomoran kao zaljubljena osoba. Ljubav koja je spojena na ego je urota i trik da bi se posjedovali drugi. To je urota – upravo zato nitko ne guši toliko ljudi kao oni koji govore o ljubavi. Ova situacija je stvorena zbog “ljubavi” koja dolazi iz ega – ne može postojati veza između ljubavi i ega.
Iz Oshove knjige “Unutarnje putovanje”
Nema komentara:
Objavi komentar