Prvo dijete je ujedno i eksperimentalno jer roditelji nemaju nikakvog iskustva. Često u dijete ulože puno ljubavi i pažnje, sve dok se na vidiku ne pojavi novi član obitelji. U takvim trenucima teško je biti prvorođenac – izgubiš veliki dio pažnje koji je pripadao samo tebi, a na leđa ti „natovare“ odgovornost jer sad si veliki brat ili velika sestra. No, najnovija istraživanja pokazuju da se to sve ipak na kraju isplati.
Naime, prema nedavno objavljenoj studiji američkog Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja, prvorođenci su uspješniji u školi od drugorođene, trećerođene i sve dalje rođene djece. Također, brojne su studije pokazale da su prvorođena djeca generalno inteligentnija te da na IQ testovima postižu bolje rezultate.
Povijest je također iznjedrila neke uspješne prvorođence poput predsjednika Harryja Trumana, Lyndona Johnsona, Jimmyja Cartera, George W. Busha i Billa Clintona. Steve Jobs i Albert Einstein također su biili najstarija djeca u obitelji.
Studije još govore da je manja šansa da će se starije dijete drogirati ili da će ga zadesiti maloljetnička trudnoća. Iako ovo nisu neki pokazatelji uspjeha, studije u stvari i ne mogu konkretno objasniti zašto najstarija djeca u obitelji postižu najbolje rezultate.
Neki znanstvenici, a mnogi se protiv takvom mišljenju, vjeruju da je to sve stvar genetike pa da kasnije rođena djeca jednostavno dobiju „smanjeni genetski doprinos“.
Drugi spekuliraju da je riječ o količini pažnje koja je kod najstarije djece nepodijeljena, što potiče snažniji razvoj mozga.
Treći pak idu toliko daleko u teorijama da su zaključili kako roditelji razviju „prezir“ prema zadnje rođenoj djeci jer su do tada već podlegli ogromnoj količini stresa, koju nisu imali kada su dobili prvo dijete.
Studija Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja ipak nudi drugo rješenje – a ono leži u disciplini. Logično je naime, da ako dijete dobije lošu ocjenu, a roditelji mu potom ništa ne uskrate ili ne porade na tome, da dijete neće imati motiva da ju ispravi. Jednako tako je i s ponašanjem i raznim drugim segmentima u životu. Prema njihovoj teoriji, roditelji puno više pažnje polažu na disciplinu starijeg djeteta, nego svih ostaih iza njega i zato su starija djeca jednostavno uspješnija, nema nekih dubokih i mračnih tajni.
Starije dijete to naravno ne vidi kao svoju prednost, već kao da su roditelji popustljiviji prema mlađem bratu ili sestri. I sami roditelji bi mogli nešto izvući iz svega ovoga – žele li da im dijete postiže bolji uspjeh u školi, trebaju pokušati održati visok nivo discipline.
No, da ovo ne bi bilo samo generaliziranje, studija tvrdi da i srednja i mlađa djeca imaju svoje šanse za uspjeh te mnoštvo vlastitih kvaliteta. Srednja djeca su tako često vrlo diplomatična, laganog karaktera, pomirljiva ali i natjecateljski raspoložena, fleksibilna, ljubazna i društvena.
Najmlađa djeca su pak uvijek željna pažnje, često uporna, šarmantna i vrlo privržena.
(Sanja Bubalo, djecjaposla.com)
Nema komentara:
Objavi komentar